Učenje crtanja


Kada dete usvoji hvat olovke, prvo što počinje je crtanje. Crtanje je aktivnost pomoću koje se dete slobodno izražava i dobija svest o tome da  preko crteža utiče na okolinu i sve ono što se dešava oko njega. 
Prva lica na dečjim crtežima se često pojave slučajno, a kada stavimo dečji crtež na vidljivo mesto, dete tada zna da je posebno. 
U početku dete crta na način da ne diže olovku sa papira ostavljajući tragove u obliku talasa i različitih linija. 
Nakon ostavljanja tragova, dete polako odiže olovku i počinje da crta crtice i tačkice.
Kada napuni 3,5 godine može da nacrta tačkice, krugove, kvadrate. U ovom uzrastu dete shvata da crtežom može nešto da prikaže i onda crteži postaju šareniji. 
U trenutku kada se javi krug sa tačkicama koji počinje da liči na lice, dete treba da bude pohvaljeno i nagrađeno kako bi nastavilo da ulepšava svoj crtež i kako bi nastavilo da crta.
Glava koju dete nacrta često je nepravilnog oblika i ne obuhvata sve delove tela, ali kako mu se poboljšava kontrola pokreta, dete dodaje detalje i konačno dodaje noge. Dete u početku crta više nogu, ali se vremenom zaustavlja na dve noge. 





Na crtežu ništa nije srazmerno, a noge su često odmah pri dnu glave. Kada je nešto detetu jako važno verovatno će to nacrtati mnogo veće.
Crtež pokazuje važne događaje u detetovom životu i često možemo da pokušamo da otkrijemo da li  dete nešto muči.
Kada dete napuni četiri godine svi elementi koji se nalaze u okviru crteža su srazmerni i u ravnoteži. Glavni lik je najčešće na sredini, a oko njega su različiti ukrasi.



Glavni lik je centar ukrašavanja, a kasnije dolaze na red kućice, cveće, drveće, ptice.
U petoj godini dete i dalje crta odvojeno, čovek leti iznad kuće, kuće su na brdima.
Dete u petoj godini usvaja kompoziciju, ali još uvek sve lebdi.
Cveće počinje da dobija latice, a lica su okrenuta ka napred.
Sebe crta uvek jednake veličine kao roditelje ili ponekad veće.
 Dete ne crta ono što vidi do uzrata od osam godina.




Zašto je crtanje važno?


  • Crtanje služi za bolji razvoj motorike
  • Razumevanje
  • Kontrolu akcija 
  • Učenje kako je biti na jednom mestu 
  • Jačanje samopouzdanja i stvaranje
  • Kroz stvaranje dete uči šta znači kada se neki produkt rada ceni
  • Deca kroz crtež uče šta je sloboda i šta je organizovanost
  • Crtanje je zabavno i omogućava eksperimentisanje i izražavanje 
  • Crtanje omogućava kontrolu oko-ruka.
  • Crtanje je značajno za početak pisanja
  • Dete koje je crtalo ranije u kasnijem uzrastu će imati više samopouzdanja da usvoji neke crtačke tehnike
  • Izražavanje osećanja
  • Dobijanje predstave o oblicima i položaju u prostoru.
  • Socijalizacija

Seksualnost i seksualna prava osoba sa smetnjama u razvoju



Osobe sa intelektualnom ometenošču, autizmom, Angelman sindromom i generalno osobe sa smetnjama mogu da imaju poteškoće u oblasti seksualnosti.

Često su žrtve seksualnog zlostavljanja i neželjenih trudnoća. 
Zbog toga je veoma važno da svaka osoba sa smetnjom razume određene faktore kako bi mogla da da pristanak za stupanje u seksualne odnose. 

Kako znamo da je osoba spremna na obostranu seksualnu razmenu sa drugom osobom? 

Šta je to što osobe sa smetnjama treba da razumeju pre stupanja u seksualne odnose? 

Šta je to što je potrebno da ih naučimo, a tiče se seksualnoti?


  • Seksualni kontakt se uvek može odbiti
  • Svako ima pravo na svoj lični izbor sa kim će stupiti u seksualni odnos
  • Seksualni odnos treba da bude praćen ljubavlju i poštovanjem
  • Seksualna aktivnost se upražnjava uz zaštitu
  • Informacije o polno prenosivim bolestima 
  • Pojasniti simptome koji pokazuju da je reč o polno prenosivoj bolesti
  • Mesta gde mogu da se nabave kontraceptivna sredstva
  • Objasniti kako i zašto se koristi kontracepcija
  • Nakon seksualnog odnosa je moguća pojava trudnoće
  • Seksualna aktivnost se obavlja na privatnom mestu

Važno je poznavati i razumeti koncepte koji su navedeni kako bi osobe sa smetnjama izbegle moguće napade ili seksualno zlostavljanje. Pored navedenih koncepata važno je naučiti osobu da odredi koje su socijalne granice i između ostalog naučiti koja su pravila intimnog seksualnog ponašanja.

Na koji način možemo objasniti pravila koja se tiču seksualnosti?

  • prepričavanje
  • karikature
  • društveni krugovi
  • socijalne priče

Nerazumevanje koncepata koji se vezuju za seksualnost može dovesti do toga da osobe počnu da ispoljavaju neadekvatna seksualna ponašanja. 

Koji su uzroci neadekvatnog seksualnog ponašanja?

  • nerazumevanje okoline i pravila
  • otežano izražavanje
  • organski faktori
  • prateća psihološka i psihijatrijska stanja

Strategije za izbegavanje neadekvatnog seksualnog ponašanja?

  • uspostavljanje sistema komunikacije (odnosno dati mogućnost da se osobe sa smetnjama izraze)
  • ispitivanje emocija
  • predlaganje alternativnih oblika ponašanja 
Tokom adolescencije postoji veliki broj pitanja koja se javljaju a tiču se seksualnosti. Zato je važno da osobe sa smetnjama uključimo u program seksualnosti i da promovišemo seksualno obrazovanje.

Programi koji su dostupni a tiču se seksualnosti su sledeći:

  • Kemptonovi programi za odrasle i adolescente
  • Social and Life Skills programi
  • Organizacija planiranje porodice Kvinslend itd.

Koje informacije treba da obuhvata seksualno obrazovanje?

  • prijateljstvo, ljubav
  • mensturacija
  • telesne promene u pubertetu 
  • polni organi
  • seksualno zdravlje
  • uticaj alkohola i opijata
  • seksualni odnosi 
  • seksualni identitet
  • seksualna orijentacija
  • telesne reakcije
  • menstruacija
  • trudnoća
  • kontracepcija
  • polno prenosive bolesti
  • emocije koje prate seksualne odnose

Rana intenzivna bihejvioralna intervencija (EIBI)


Rana intenzivna bihejvioralna intervencija (EIBI) je tip intervencije koji se najčešće koristi kod dece iz spektra autizma. Fokus ove intervencije je na tome da je važno što ranije početi i to još pre pete godine. 

EIBI se zasniva na bihejvioralnoj analizi sa ciljem da se identifikuju određene komponente koje nedostaju, a značajne su za nastanak adaptivnih oblika ponašanja. 
Najčešće se koristi kod ponašanja kao što su tantrumi, agresija, samopovređivanje. Intervencije mogu da vrše roditelji ili nastavnici uz superviziju stručnjaka. 
Cilj ove intervencije je da analizira određeno ponašanje i da na osnovu analize postavi određene smernice koje će doprineti da dete razvije adekvatne oblike ponašanja.
Cilj je da dete usvoji određene veštine u početku uz pomoć roditelja, a kako bude napredovalo postepeno se otklanja pomoć i detetu se usložnjavaju određeni zadaci koji se tiču usvajanja adekvatnih oblika ponašanja.
U ovoj intervenciji se naglasak stavlja na generalizaciju određenih veština. Odnosno praksa je da se u okviru ove intervencije usvajaju funkcionalni oblici ponašanja, odnosno oblici ponašanja koji će omogućiti detetu da funkcioniše u svakodnevnim aktivnostima. 



Komponente EIBI

1) Probna obuka
2) Rad odrasli -dete
3)20-40 sati nedeljno rada u okviru škole ili kod kuće u trajanju od 1-4 godine
4) nadzor i dizajn od strane stučnjaka

EIBI izvodi sertifikovani bihejvioralni radnik koji analizira specifično ponašanje, definiše vreme i trajanje usvajanja određene veštine i beleži određena ponašanja kako bi mogao da prati razvoj komunikacije, učenja , samopomoći i socijalnih kompetencija deteta. 
Kompleksniji zadaci koji će dovesti do određenog oblika ponašanja su pravilno raspoređeni sa ciljem da dete pređe svaku komponentu pojedinačno, detaljno i na što jednostavnji način.



Kako izgleda tretman?

1)Uspostavljanje odnosa sa detetom (2 nedelje)
2)Osnovne veštine  (2-6 meseca)
3)Rane komunikacione veštine(6 meseci)
4) Socijalizacija (12 meseci)
5) Socijalizacija i upis u školu (12 meseci)

KORISNI LINKOVI 
RDI
Adaptivni oblici ponašanja i nagrađivanje
Flooding terapija
Rana intervencija  
Evidence-Based Early Intervention 
Early Intervention for Infants and Toddlers  

Daunov sindrom i odrastanje/ Down Sy



Odrasle osobe sa Daunovim sindromom imaju iste potrebe kao i odrasli iz tipične populacije. Neki od njih zahtevaju dodatnu pomoć, dok polovina ima sposobnosti da pronađe posao i uključi se u socijalni život. Uz adekvatnu podršku osobe sa Daunovim sindromom izrastaju u osobe koje mogu da imaju ispunjen i srećan život sa osećajem da pripadaju zajednici. Nakon završetka srednje škole osobe sa Daunovim sindromom postavljaju sebi pitanja kao i osobe iz tipične populacije. Razmišljaju o svojim budućim poslovima i mogućnostima za samostalni život. Mnogi od njih pronalaze sebi partnere. 

Važno je što ranije početi planiranje života za osobe sa Daunovim sindromom, zato što organizacija života predstavlja veliki stres, a posebno za osobe sa DS. Osobama sa Daunovim sindromom je potrebno obezbediti odgovarajuće servise kako bi se detaljno izvršila procena veština koje poseduju i na osnovu toga im pomoći da se usmere na adekvatno zanimanje.

Kako žive odrasle osobe sa Daunovim sindromom?


  • U domovima ukoliko pohađaju škole
  • U apartmanima koji su isključivo njihovi ali uz dodatnu podršku
  • U kućnim zajednicama sa drugim osobama koje imaju smetnje
  • Kod kuće sa porodicom


Posao

Mnoge osobe sa Daunovim sindromom nastave dalje školovanje, a neki od njih pronađu i posao. 

Kakav tip posla imaju osobe sa DS?

  • Posao u kojem ne postoji podrška u okviru zajednice gde je osoba zaposlena.
  • Posao uz podršku. Osoba sa Daunovim sindromom ima nekoga poput mentora koji omogućava dobijanje celodnevne podrške u radu.
  • Grupni rad sa ostalim osobama koje imaju neku smetnju


Pored posla, za osobe sa Daunovim sindromom je izuzetno značajno da uspostavljaju ljubavne odonose sa drugima. Takođe učestvuju u oblastima kao što su:

  • Roditeljstvo
  • Bračni odnosni
  • Seksualnost



Zdravlje

U odraslom dobu kod osoba sa Daunovim sindromom postoji mogućnost pojave depresije nakon umiranja nekog člana porodice koji je brinuo o njima.

  • Pojava demencije
  • Alchajmerova bolest
  • Dijabetes
  • Katarakta
  • Povećan holesterol
  • Povećana telesna težina itd.

Uz adekvatnu podršku tokom odrastanja, vođenja brige o sopstvenom psihičkom i fizičkom stanju, kao i o psihičkom i fizičkom stanju osoba sa DS, ove osobe mogu da odrastu u dobro prilagođene osobe koje rade i koje su uključene u društvenu zajednicu.

SRODNI LINKOVI:

Angelman sindrom i odrastanje

Flooding terapija





Flooding terapija spada u bihejvioralnu terapiju, a zasniva se na preplavljivanjem stimulusima koji izazivaju strah. 
Stimulusi koji služe u svrhu preplavljivanja, imaju za cilj da uklone maladaptivne oblike ponašanja. 

Kako započinje ovaj metod?
Metod započinje tako što se u početku vrši opservacija i analiziranje koji su to specifični stahovi koji izazivaju izbegavajuće ponašanje. 

Najčešće su to: fobični strahovi i drugi oblici iracionalnog strahovanja.

Terapija se zasniva na tome da se strah prevazilazi tako što se pacijent primorava da se na duže vreme suočava sa stimulusima iz sredine koji u njemu izazivaju strah.

Pacijent kroz forisiranje doživljava određeni oblik realnosti.

Ova terapija se najčešće koristi u svrhu suzbijanja ponašanja izbegavanja koji je potkrepljivač fobičnim iracionalnim strahovima. 

Kako se pacijent suočava sa stimulusima koji izazivaju strah?


  • Kroz imaginaciju
  • In vivo
Tako npr. Ukoliko pacijent ima strah od zmije, od njega se očekuje da intezivno razmišlja o svom susretu sa zmijom i da tu svoju zamisao zadrži. Obično nakon nekog vremena strah kod pacijenta popušta. Nakon faze imaginacije pacijent se dovodi u in vivo situaciju i drži se u njoj sve dok strah ne popusti.

Pri izvođenju ove metode važno je da se obrati pažnja na vreme koje je proteklo prilikom zadržavanja u ovim fazama. Prerano prekidanje i povlačenje pacijenta iz ovih faza može dovesti do toga da potkrepimo patološke i iracionalne strahove i da proizvedemo izbegavajuće ponašanje.

Koji su rizici?

Rizici kod flooding terapije je što može da se razvije još jači strah kod pacijenta, zato je jako važno prići pojedinačno svakom pacijentu da bi se utvrdile granice. 
Granice su jako važne kako bismo znali u kom pravcu će se odvijati lečenje. 

Opravdanost/ Etičnost: 
Da li su patnja i rizik opravdani u odnosu na ono što pacijent može da dobije?

Primeri suočavanja sa fobijama:


Srodni linkovi :

Rani znaci Angelman sindroma/ Signs and symptoms Angelman sy




Pre nego što objasnimo koji su rani znaci Angelman sindroma. Navešćemo znake i simptome koji mogu da pokažu da je reč o Angelman sindromu, a ne moraju se javiti u ranom uzrastu.


  • intelektualna ometenost
  • kašnjenje u sedenju i hodanju
  • problemi sa toalet treningom
  • kašnjenje u razvoju fine motorike
  • trzanje, problemi sa kordinacijom, problemi u održavanju balansa
  • kratak raspon pažnje
  • hiperaktivnost
  • eksplozivna priroda
  • kontinuirani smeh
  • ozbiljni govorni problemi
  • mala veličina glave
  • promene unutar moždanih talasa (epilepsija)
  • jezik koji viri
  • strabizam
  • razmaknuti zubi
  • široka usta
  • skolioza
  • svetlije kose i očiju u odnosu na druge članove porodice
  • zatvor
  • gojaznost
  • povećana osetljivost na toplotu
  • fascinacija vodom
  • problemi sa spavanjem
  • problemi tokom hranjenja (biće reči u narednim postovima)
  • Prvi znak AS može biti razvojno kašnjenje. 
  • Nedostatak puzanja i brbljanja između 6-12 meseca. 
  • Epileptični napadi najčešće počinju u razdoblju od 2-3 godine.
  • Najčešće se dijagnoza dobija u okviru 3-7 godine zato što deca sa AS u ovom periodu počinju da ispoljavalju sve karakteristike koje su vezane za AS. 
  • Roditelji počinju da sumnjaju da dete ima AS nakon upoznavanja druge dece sa AS ili nakon čitanja o ovom stanju
Rani znaci 

  • Rani znaci mogu biti u vidu trzanja i nemogućnosti kordinisanja pokreta. 
  • Hipotonus, hipertonus, hiperrefleksija. 
  • Motorno kašnjenje.
  • Kasno prohodavanje.  
  • Pojava mikrocefalije, mala težina na rođenju.
  • Manji obim glave nego što bi se očekivalo za uzrast.
  • Loše sisanje ( problem sa hranjenjem)
  • Gastroezofagealni refluks.
  • Hipopigmentacija.
  • Fotofobija.


Dijagnostika


  • Genetski testovi
  • Analiza hromozoma
  • In situ hibridizacija
  • Detekcija genskih mutacija
Srodni linkovi 

Aspergerov sindrom ili visokofunkcionalni autizam?/ Asperger syndrom og autisme







Osobe sa Aspergerovim sindromom često nailaze na probleme kada je u pitanju integracija u društvenu zajednicu. Njihova asocijalnost i nelagodnost u društvu predstavlja veliku prepreku pravoj integraciji.

Razlike između Aspergerovog sindroma i visokofunkcionalnog autizma su često teme na različitim stručnih skupovima. Sa jedne strane stručnjaci iz ove oblasti tvrde da je reč o dva ista stanja, dok drugi tvrde da postoje razlike.

Koji su dijagnostički kriterijumi za Aspergerov sindrom?

  • ne postoji kašnjenje u govoru i u intelektualnom funkcionisanju
  • otežano sklapanje prijateljstva
  • nedostatak empatije
  • otežana facijalna ekspresija
  • nedostatak emocionalnog uzajmnog delovanja
  • ustaljene rutine ili rituali
  • stereotipni pokreti ili ponašanja
  • koeficijent inteligencije je veći od IQ 70
  • otežano snalaženje u socijalnim i profesionalnim situacijama
  • nisu ispunjeni kriterijumi za druge PRP

Dodatak zabeleženih ponašanja:

  • tikovi, nevoljni pokreti itd.
  • hiposenzitivnost, hipersenzitivnost
  • razgovor podseća više na monolog 
  • korišćenje neologizma
  • neprecizna motorika, nekordinisani pokreti 
  • izostanak radoznalosti po pitanju svog socijalnog i seksualnog indetiteta
Prednosti i pozitivne osobine osoba sa Aspergerovi sindromom

  • osobe sa AS nemaju polne i kulturološke predrasude
  • bogat i razvijen vokabular
  • visoke intelektualne sposobnosti 
  • sklonost aktivnostima za koje je potrebna koncentracija i istrajnost
  • enciklopedijsko znanje
  • pamćenje detalja i činjenica