Dolazi pubertet, šta dalje?




Pubertet predstavlja veoma težak period kako za roditelje tako i za dete. Prelazak u pubertet donosi brojne probleme i izazove. Roditelji dece često žele da budu spremni za promene untar puberteta i često su im potrebne dodatne informacije koje će im olakšati funkcionisanje tokom ovog perioda. Mnoga deca sa smetnjama imaju vremenske promene unutar puberteta pa često roditelji smatraju da njihovo dete neće ući u pubertet. I tako je vaše dete konačno usvojilo aktivnosti koje su važne za svakodnevno funkcionisanje, a onda je došao pubertet. U tom trenutku se susrećemo sa brojnim problemima, teorijski smo shvatili koje su promene u toku puberteta, ali kako se nositi sa tim promena? Kako da reagujemo u datoj situaciji? Sta dalje? 


Šta dalje?

Porodica i školsko osoblje često nailazi na probleme kada je u pitanju upoznavanje sa seksualnošću u okviru puberteta i jednim važnim aspektom koji često zaboravljamo pored seksualnosti, a to je lična higijena. Higijena je oblast života koja je od izuzetnog značaja i povezana je sa socijalnom sredinom, zdravljem i zapošljavanjem osoba. Osobe sa smetnjama su često odbačene od strane društva, a jedan od potencijalnih razloga može biti neznanje o tome kako se održava higijena, uprkos naporima roditelja da nauče decu da redovno i adekvatno održavaju svoju higijenu. Kao rezultat možemo da vidimo adolescente koji su anksiozni, depresivni, sa niskim samopoštovanjem.


Problemi sa kojima se susreću deca u okviru puberteta:





*menjanje tela 
*problemi sa održavanjem higijene kose (ulaskom u pubertet potrebno je česće prati kosu, a problem koji se često navodi kao uzrok nemogućnosti održavanja ovog dela tela je nemogućnost izvršavanja motornih zadataka)
*problemi sa neprijatnim mirisima tokom puberteta
*problem sa neprijatnim zadahom
*neprikladni oblici ponašanja 
*pojava erekcije
*odlazak kod ginekologa
* problemi senzorne prirode
* adolescenti često ne mogu da adekvatno reaguju na stimuluse iz spoljašnje sredine a tiču se higijene (zvuk električne četkice, miris sapuna ili losiona, temperatura vode)
*potreba da se isprobavaju različite stvari (jedu sapun, šampon, smeta im ukus vode)
*plaše ih zvukovi brijača, slavine
*nemogućnost održavanja ravnoteže na klizavim pločicama
*nerazumevanje značaja  održavanja higijene
*neinformisanost vezana za seksualnost


Osobe sa intelektualnim smetnjama često imaju problem u socijalizaciji, pa samimi tim i naznake od vršnjaka da su higijenski zapušteni često ne mogu da obrade. Problemi sa kojima se roditelji suočavaju u pubertetu su različiti. Održavanje higijene je samo jedan aspekat u kojem postoji mali broj praktičnih implikacija.


Ukoliko želite da dobijete praktične informacije i savete kako se nositi sa problemima tokom puberteta možete se javiti u inbox ili putem mejla na pomocdefektologa@gmail.com

Priča o dečaku sa Aspergerovim sindromom


Svaki put kada je pomislio da su nečije patike, nos, kosa ili torba ružne ljudi oko njega su bili ljuti i uporno su ga gurali od sebe zato što govori uznemiravajuće stvari. On je govorio samo istinu. On je govorio ono što je mislio. Ako pričate o nečemu što njemu nije interesantno on bi vam rekao: ,,Dosadna si, ne zanima me ono što govoriš." Nije mu bilo nikada jasno zašto se drugi ljudi ljute na njega i šta je to što pogrešno radi. Primećivao je i priznavao da baš nije mogao da razume zašto se ljudi okupljaju, zašto imaju dosadne razgovore koji ne vode nikuda, a za njih nije imao mogućnosti. Teško mu je bilo da razgovara o temema koje nisu bile u njegovoj sferi interesovanja. Voleo je da govori samo o stvarima gde postoje konkretni dokazi i argumenti. Nije voleo da razgovara sa drugima, zapravo voleo je ali ne na uobičajeni način. Voleo je da govori više poput nekih predavanja o recimo matematici. U onim razgovorima gde nije imao znanja nije hteo da im se priključuje. Zato se strogo držao svojih stavova i uverenja u onim oblastima koje ga interesuju, jer je smatrao da se u njima najbolje snalazi i da ne postoje druga gledišta osim njegovog. Njegova okolina bila je uređena po određenim pravilima, kako njegova soba tako i kuhinja, kupatilo i ostali delovi stana. Živeo je sa roditeljima, a njegov život je funkcionisao po određenim pravilima koja su osmišljena tako da njemu odgovaraju. Roditeljima je bilo teško ali su se vremenom navikli da funkcionišu u njegovim okvirima, po njegovim pravilima. Voleo je da jede iste stvari. Obožavao je plazma keks. Odbijao je svaki drugi obrok. Voleo je da nosi iste farmerke, istu majicu i iste patike. Svaki put kada bi mu se pokvasila majica bio je jako ljut. Nije bilo važno gde se nalazio, morao je da skine. Majka se seća da je oduvek bio takav. U vrtiću se nije igrao sa drugom decom. Igrao se sam u jednom uglu sa kutijom punom pasulja. Obožavao je kišu, čak je pokušavao i da prebroji koliko kapljica kiše padne pored njega kada je napolju. Voleo je objekte koje si vrte. Obožavao je veš mašine, a bio je fasciniran dvrenim igračkama. Pokušavao je da uoči razlike između svakog listića koje je pronašao u okolini. Voleo je da odlazi u bibiloteku i uzima knjige o mostovima. Barato je sa velikom količinom informacija o tome kako izgledaju konstrukcije mostova, od čega se sve prave, koje vrste mostova postoje, gde se sve nalaze, ko je koji most izgradio, kada su nastali mostovi, simbolika mostova itd. Voleo je da se vraća istim putem od škole do kuće. Svaki put kada se vraćao prvo je morao da dotakne veš koji se sušio na štriku, da napravi jedan krug oko drveta i odmah nakon toga bi nastavio dalje. Uznemiravalo ga je kada sve to ne uradi po istom redu. Krenuo je na fakultet, studirao je matematiku. Dok god se govorilo o matematici izuzetno se dobro snalazio. Onog momenta kada su ljudi počeli da koriste u govoru stilske figure, da koriste metafore, hiperbole, sarkazam bio je potpuno izgubljen. Bilo mu je čudno što jedni druge dodiruju tokom razgovora i što se prate očima. Naučio je neka jednostavna pravila. Naučio je da kada neko plače pita ga da li mu je potrebna maramica, kada je neko ljut naučio je da se izvini. Tokom dana je uglavnom sam, dok crta linije na papiru na kojima se nalaze tri tačke pa potom razmak i još tri...
Nikolas, dečak sa Aspergerovim sindromom

Priča je izmišljena, sve slučajnosti su nenamerne, ideja je da se kroz moju empatiju i znanje o osobama sa Aspergerovim sindromom prikaže nešto što njih karakteriše i tako poveća svest o njima. Ovo je samo jedan mali domen, a svaka osoba je individua za sebe.

33 korisne aplikacije za decu


Socijalne i emocionalne veštine su nam od velikog značaja kada je u pitanju svakodnevno funkcionisanje. Pored brojnih aplikacija koje su zadužene da pozitivno utiču na domene kao što su matematika i čitanje, pojavile su se aplikacije koje pozitivno utiču na socijalne i emocionalne veštine.
U današnjem postu navešćemo nekoliko aplikacija koje pomažu deci da lakše razumeju emocije.
Aplikacije koje će biti navedene pomažu deci da nauče kako se održava higijena, kako se povećava samopouzdanje i kako se razvija samopomoć.
Neke od ovih aplikacija su besplatne, a neke se i naplaćuju. 
Ne treba da kupujete aplikaciju, budite kreativni.
Pretražite aplikacije iz liste, saznajte detaljnije o svakoj i osmislite za malo novca igru koja je slična ovoj. Koristite elemente i zabavite se sa vašim detetom.

* Važno, ukoliko ne možete da kupite igricu uvek možete da pronađete bespatnu verziju, ovo su vam samo smernice sa linkovima. Nije greška ako pronađete nešto slično ovim igricama. Među ovim igricama su i one koje su besplatne. Igrice koje nemaju link istražite njihov opis. 

Link gde možete da tražite igrice:
ANDROID | iOS


1. OOks - aplikacija koja podstiče imaginativnu i kreativnu igru, utiče na samosvest i identitet.
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.zulleon.ooks
2. Dr Panda Restaurant - podstiče decu da prate iskustva, moguće učenje hrane
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.drpanda.restaurant3
3. Toca life- Hospital -razvija empatiju i društvenu svest, uči decu o životnom okruženju, promoviše maštovitu igru
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.tocaboca.tocahospital
4. Dr. Panda Town- podstiče radoznalost, pomaže deci da nauče rutine kao što je vreme spavanja.
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.drpanda.town.street
5. Mussila- muzička kreativnost, podstiče veštine slušanja
https://play.google.com/store/apps/details?id=is.rosamosi.mussilamma
6. New Happy Studio- rešavanje problema, logika, ohrabruje decu da budu kreativna, pruža mogućnost deci da sviraju zajedno
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.mcdonalds.happystudio.eu
8. Animal Rescue- pomaže deci da uče o zaštiti životinja, poboljšava empatiju
https://play.google.com/store/apps/details?id=br.com.tapps.animalrescue
9. Lucy and Pogo- uči decu o empatiji, predrasudama, toleranciji, podstiče emocionalni i društveni razvoj, razvija veštine slušanja i pažnje
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.lezhi.lucyfamilyparty
10. Me by Tinybop- identitet, stimuliše decu da govore o onome što vole i onome što ne vole, uči ih da komuniciraju na različite načine
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.tinybop.Homes
11. Do You Promise?- promoviše samopouzdanje, posvećivanje dugoročnim ciljevima
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.doyoupromise.doyoupromise
13. The Platypus Search- samosvest, razvoj pažnje i koncentracije
https://itunes.apple.com/gb/app/the-platypus-search/id1010684016?mt=8&CT=TPS
14. Sago Mini Planes- razvijanje kordinacije oko ruka
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.sagosago.Farm.googleplay
15.PuzzleBits Jr- koncentracija, prostorna orijentacija
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.nineminutefix.bitsfree
17. Fiete Sports-takmičenje, koncentracija, pažnja
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.ahoiii.FieteSports
22. Tee and Mo Bath Time- higijenske rutine, samozapošljavanje
https://play.google.com/store/apps/details?id=net.pluginmedia.teeandmobathtime.free
23. Heidi: Alpine Adventure- fina motorika 
24.ToonSpaghetti Story Lab-kreativnost
26.Toca Pet Doctor-empatija, znanje o životinjama
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.tocaboca.tocapetdoctor
27.Little Fox Animal Doctor- rutine odlaska kod doktora, kako nastaju bolesti i kako se leče
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.foxandsheep.animaldoctor
28. Chore Pad HD- odgovornost, upravljanje obavezama
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.choremonster.cmandroid
29. Labo Paper Plate- kreativnost, praćenje instrukcija
30. Kung Fu Rabbit-strategija
32. Teddy the Panda-kreativnost, radoznalost
https://play.google.com/store/apps/details?id=com.tivola.panda
33.Achy Penguin- uči decu kako da izražavaju bol
https://itunes.apple.com/gb/app/achy-penguin/id919797264?mt=8ct%3DAP


Prilagođavanje prostora i autizam


Često me roditelji pitaju šta je to što mogu da urade kada je u pitanju njihovo dete sa autizmom. Naravno, pored pomoći koju pružaju logopedi, defektolozi, tiflolozi, surdolozi, somatopedi i drugi stručnjaci, vrlo korisna stvar je uređenje prostora u kojem se dete nalazi. Detetu sa autizmom je vrlo važna disciplina i red. Važno ga je naučiti šta sledi nakon neke aktivnosti i šta prethodi. Neophodno ga je pripremati verbalno, vizuelno za svaku promenu i sve ono što sledi. Potrebno ga je vremenski orijentisati kroz različite kalendare. Izuzetno je važno podeliti aktivnost na segmente kako bi dete na adekvatan način rešilo sve zadatke koje pred njega postavljamo. Detetu sa autizmom je jako važno dati pauzu i nekoliko minuta odmora nakon svake aktivnosti. Jako je važno pratiti njegova interesovanja i u skladu sa tim formirati zahteve koje dajemo. Svaka aktivnost treba da ima jasan početak i jasan kraj. Potrebno je da postoje neki simboli, zvuk koji će označiti početak i kraj. Pored brojnih saveta koji će biti u narednim postovima sada ćemo se orijentisati na prostor. Kako treba da izgleda prostor?

Tepih-
birati jednobojne tepihe, izbegavati tepihe koji imaju šare koje se ponavljaju, jer deca sa autizmom mogu često biti preokupirana ponavljajućim šarama ,printovima na košuljama.
Deca sa autizmom su često osetljiva na različite materijale, pa tako i na materijale od kojih su napravljeni tepisi, tako da je najbolje odabrati vunene tepihe.
 Izbegavati vinil podove, tvrdo drvo i sve što isparava i sadrži boje i lakove.
Prostorije u kojima dete boravi-
Važno je da prostorije budu jasno podeljenje i da se aktivnosti obavljaju tamo gde im je mesto. Obuvamo se kod vrata, peremo ruke u kupatilu, jedemo u kuhinji, učimo u sobi za učenje.
Poželjno je koristiti izdvojen prostor za spavanje izdvojen prostor  za oblačenje.
Kupatilo treba da bude pristupačno, potrebno je da tuš kabina bude lako dostupna kao i svi predmeti koji se koriste unutar kupatila. 
Za svaku prostoriju koristiti vizuelnu podršku u smislu kako se peru ruke, kako se obuvaju patike, kako se postavlja sto. 
Dobro je obeležiti frižidere pa nakon svakog obroka na kalendar obeležiti kada se počne i kada se završi doručak, ručak, večera.
U sobi u kojoj dete boravi ne korstimo preterano jako svetlo. 
Najčešće koristiti prigušeno svetlo. 
Najbolje je da u prostoriji postoji prirodno svetlo ukoliko to nije moguće nabaviti regulatore svetla unutar prostorije.
Ne koristiti fluorescentne svetiljke.
Zidovi treba da budu bez preteranih šara. Prozori treba da poseduju mogućnost zamračenja. Najbolje je da budu mat boje i bez odbljeska. U okviru prostora gde se odvija oblačenje i učenje bilo bi dobro da se nalazi ogledalo.

Ne zaboravite da je svako dete individua za sebe, ne zaboravite da se obraćate defektolozima za pomoć, takođe ne dozvoljavajte da se vašom decom bave kvazi stručnjaci.
Prijatan dan vam želim, čitajte i budite kritični prema svim informacijama.

Učenje ljubaznosti i prijateljstva

Ljubaznost, nošenje sa gubitkom i prijateljstvo se može naučiti.
Kako?
Najlakši nači da Vaše dete stekne iskustvo u prijateljstvu je nabavljanje kućnog ljubimca. Malo dete nije uvek sposobno da u potpunosti brine o kućnom ljubimcu, pa je za početak dobro da dete pomaže u nezi kućnog ljubimca. Kada vidite da se dete snalazi možete mu davati sve više odgovornosti. Kada dete preuzme odgovornost nad kućnim ljubimcem, ipak je važno ostati negde po strani i posmatrati kako se dete ophodi, kako kućni ljubimac ne bi nastradao. Kućni ljubimac omogućava da dete nauči šta je empatija i simpatija, što će mu kasnije omogućiti da generalizuje naučeno ponašanje na okolinu.
Za početak, pre nego što odaberete kućnog ljubimca, počnite sa nekom biljkom. Gajite pasulj, cveće. Neka dete počne da brine o biljci na određeni način u određeno vreme. Dete će time steći osećaj odgovornosti.  Dogovorite se sa detetom da neko određeno vreme brine o biljci npr. mesec dana, a ako se dobro bude brinulo da će biti nagrađeno kućnim ljubimcem. Za prvog kućnog ljubimca najbolje je odabrati hrčka. Možete za početak uzeti ribice ili prikupiti neke sitne insekte u teglicu pa ih na kraju pustiti.



Šta dete uči dobijanjem kućnog ljubimca?

  • Da oseća empatiju i simpatiju
  • Osećaj odgovornosti
  • Osećaj brige
  • Uči da poštuje tuđe želje i potrebe
  • Uči da uživa u igri.

Kada govorimo o kućnim ljubimcima ne treba da izostavimo pozitivan uticaj kuce i mace na razvoj samog deteta. O važnosti psa i terapijama pričaćemo u narednim postovima. Danas ćemo spomenuti macu i to specijalnu macu - Terapijsku macu.


Terapijska maca je maca koja je trenirana da pomaže ljudima i kao takva donosi medicinske benefite. Terapijska maca služi za poboljšanje zdravlja i relaksaciju vlasnika. Mačke mogu biti različitih vrsta i veličina. Biraju se na osnovu karaktera.

 Kakve treba da budu terapijske mačke?

  • nežne 
  • ljubazne
  • prijateljski nastrojene
  • da ih ne uznemiravaju jaki zvukovi
  • da uživaju u kontaktu sa ljudima
Primarni zadatak terapijske mačke je da nauči dete da uživa u kontaktu. One redukuju anksioznost, a takođe se koriste i u medicini da umire pacijente koji boluju od smrtonosnih bolesti.

U kojim sve situacijama se koriste terapijske mačke?

  • Oporavak nakon moždanog udara
  • Smanjenje krvnog pritiska
  • Anksioznosti
  • Senzorna stimulacija
  • Depresija
  • Kod dece sa smetnjama



Terapijske mačke su se dobro pokazale kao pomoć deci iz spektra autizma. 
Kućni ljubimci imaju dobar uticaj na socijalizaciju i generalno pozitivno utiču na  ponašanje.  
Pronađeno je da osobe sa autizmom koje su imale macu kasnije su pružale veću pomoć u svojoj okolini.
Ono što je takođe pozitivno je to što u igri sa kućnim ljubimcem često koristimo dodatne objekte za igru, a to omugućava osobama da na mentalnom nivou isplaniraju čitavu aktivnost i sve šeme koje su potrebne za igru, što se kasnije generalizuje na socijalizaciju sa ljudima. I ako deca sa autizmom često naglo reaguju na promene, pokazalo se da dolazak mace pozitivno utiče i poboljšava dinamiku čitave porodice. 



Tekst je inspirisan devojčicom Iris koja ima autizam i koja za prijatelja ima macu. Sve fotografije koje su korišćene nemaju svrhu zloupotrebe i koriste se isključivo da prikažu značaj odnosa između osobe i kućnog ljubimca.

U narednom linku ostavljam priču devojčice sa autizmom i pozitivan uticaj terapijske mace:

Delfino-terapija




Delfino-terapija predstavlja terapiju u koju su uključeni delfini. 
Postoje različiti oblici delfino terapije. Najjednostavniji oblik delfino-terapije je terapija u kojoj dete pliva zajedno sa delfinom. Kompleksniji oblik terapije je Dolphin-Assisted Therapy (DAT) koja se zasniva na specifično struktuiranom programu. Delfini koji se koriste u delfino terapiji su specijalno obučeni da se druže sa ljudima. 

U delfino-terapiji učestvuje veliki broj stručnjaka:


  • trener delfina
  • veterinar
  • instruktor u vodi
  • defektolog
  • lekar
  • fizioterapeut




Korišćenje delfina u svrhu terapije pokazalo se korisno kod:

  • cerebralne paralize
  • autizma
  • intelektualne ometenosti
  • post traumatskog stresa
  • depresije itd.


Zašto delfin?

Delfin :
  • radoznao
  • zaštitnik
  • komunikativan
  • prijateljski nastrojen
  • sposoban da stvori kompleksnu interakciju sa detetom
  • razigran
  • sarađuje
  • voli zagrljaje i poljupce
  • voli spontano izražavanje



Delfino-terapija se koristi već preko 25 godina. Delfino-terapija uključuje: plivanje sa delfinom, brigu o delfinu  ljubljenje i grljenje delfina.

Program ima za cilj da utiče na ponašanje deteta, odnosno da dete uspostavi adekvatne oblike ponašanja. 
Različiti terapeuti imaju različite ideje o tome koliko vremena je potrebno provesti sa delfinom.

Nekoj deci je potrebno da provedu nedelju dana, dve nedelje ili ponekad mesec dana.  
Terapija traje od 10- 30 minuta

Kako izgleda tretman?

1. Orijentacioni trening - dete i terapeut su na ivici bazena, dok delfino trener daje upustva delfinu. Dete u ovoj fazi može da pomazi delfina, uspostavi kontak očima sa delfinom i sve to u svrhu upoznavanja i međusobnog prilagođavanja.

2. Praćenje - kognitivnog, emocionalnog i motornog odgovora deteta.

3. Faza sesije - nakon faze orijentacije sledi faza sesije u kojoj dete moze da uđe u vodu i uspostavi kontak sa delfinom. Odnosno da se igraju u zajedničkom krugu, da ljubi delfina, da se grle, da uspostavljaju komunikaciju i da se vozi na delfinu.

Cena delfino terapije zavisi od lokacije na kome se nalazi mesto odigravanja. 

Cena 40 minuta se krece od  2,500 dolara, a na nekim mestima može da iznosi i 11,000 dolara za dve nedelje s tim da je uključeno putovanje, hrana i smeštaj. 




Terapeuti tvrde da delfino-terapija značajno poboljšava:
  • govor
  • grubu motoriku
  • finu motoriku
  • jezik
  • memoriju
  • smanjenjuje stres
  • smanjenjuje depresiju
  • ubrzano zarastanje rana
  • poboljšavanje pažnje
  • bolje disanje
  • bolji balans     
Terapija je namenjena deci svih uzrasta, svih polova i svih etničkih pripadnostima.





Da li je bezbedno koristi delfino terapiju?

Jako je važno da ukoliko se odlučite za delfino terapiju da pre toga ispitate da li mesto za koje se prijavljujete ima odgovarajuću veterinarsku kontrolu i adekvatan uzgoj delfina, i ako su delfini obučeni važno je da ne zaboravite da su delfini divlje žvotinje. 
Delfini su jake i snažne životinje i ulazak u vodu sa njima može biti rizičan, ukoliko sve nije pod odgovarajućom kontrolom. 
Zabeleženi su slučajevi ugriza, modrica i preloma.
Dakle, potrebno je  prilikom odabira svake terapije sve dobro ispitati pre nego što krenemo da je koristimo. 





Da li je delfino-terapija korisna?

Ono što je problem kod ove terapije kao i kod RDI terapije je da ne postoji adekvatan test koji će moći da izmeri rezultate postignute u okviru delfino-terapije. 
Uprkos velikoj promociji raznih terapija potrebno je uvek biti oprezan. 
Ukoliko postoji mogućnost svakako treba pokušati.
Kada je u pitanju delfino-terapija neki dokumenti pokazuju da ne postoji jasan uvid u to na koji se način terapija obavlja i dovodi se u pitanje koliko je sve bezbedno i zakonski regulisano. 
Dakle, postoje špekulacije i brojne kontraverze.
Takođe ne postoji naučni dokaz da je ova terapija korisna. 
Efekti nakon delfino-terapije su vidljivi kod neke dece nakon nekoliko meseci. 
Dakle efekti su odloženi i takođe ne možemo da tvrdimo da nisu postojali spoljašnji faktori koji su uticali na poboljšanje samog deteta.  

Centri za delfino-terapiju:


Korisni video zapisi:

Terapija 3

Korisni linkovi:

Učenje crtanja


Kada dete usvoji hvat olovke, prvo što počinje je crtanje. Crtanje je aktivnost pomoću koje se dete slobodno izražava i dobija svest o tome da  preko crteža utiče na okolinu i sve ono što se dešava oko njega. 
Prva lica na dečjim crtežima se često pojave slučajno, a kada stavimo dečji crtež na vidljivo mesto, dete tada zna da je posebno. 
U početku dete crta na način da ne diže olovku sa papira ostavljajući tragove u obliku talasa i različitih linija. 
Nakon ostavljanja tragova, dete polako odiže olovku i počinje da crta crtice i tačkice.
Kada napuni 3,5 godine može da nacrta tačkice, krugove, kvadrate. U ovom uzrastu dete shvata da crtežom može nešto da prikaže i onda crteži postaju šareniji. 
U trenutku kada se javi krug sa tačkicama koji počinje da liči na lice, dete treba da bude pohvaljeno i nagrađeno kako bi nastavilo da ulepšava svoj crtež i kako bi nastavilo da crta.
Glava koju dete nacrta često je nepravilnog oblika i ne obuhvata sve delove tela, ali kako mu se poboljšava kontrola pokreta, dete dodaje detalje i konačno dodaje noge. Dete u početku crta više nogu, ali se vremenom zaustavlja na dve noge. 





Na crtežu ništa nije srazmerno, a noge su često odmah pri dnu glave. Kada je nešto detetu jako važno verovatno će to nacrtati mnogo veće.
Crtež pokazuje važne događaje u detetovom životu i često možemo da pokušamo da otkrijemo da li  dete nešto muči.
Kada dete napuni četiri godine svi elementi koji se nalaze u okviru crteža su srazmerni i u ravnoteži. Glavni lik je najčešće na sredini, a oko njega su različiti ukrasi.



Glavni lik je centar ukrašavanja, a kasnije dolaze na red kućice, cveće, drveće, ptice.
U petoj godini dete i dalje crta odvojeno, čovek leti iznad kuće, kuće su na brdima.
Dete u petoj godini usvaja kompoziciju, ali još uvek sve lebdi.
Cveće počinje da dobija latice, a lica su okrenuta ka napred.
Sebe crta uvek jednake veličine kao roditelje ili ponekad veće.
 Dete ne crta ono što vidi do uzrata od osam godina.




Zašto je crtanje važno?


  • Crtanje služi za bolji razvoj motorike
  • Razumevanje
  • Kontrolu akcija 
  • Učenje kako je biti na jednom mestu 
  • Jačanje samopouzdanja i stvaranje
  • Kroz stvaranje dete uči šta znači kada se neki produkt rada ceni
  • Deca kroz crtež uče šta je sloboda i šta je organizovanost
  • Crtanje je zabavno i omogućava eksperimentisanje i izražavanje 
  • Crtanje omogućava kontrolu oko-ruka.
  • Crtanje je značajno za početak pisanja
  • Dete koje je crtalo ranije u kasnijem uzrastu će imati više samopouzdanja da usvoji neke crtačke tehnike
  • Izražavanje osećanja
  • Dobijanje predstave o oblicima i položaju u prostoru.
  • Socijalizacija

Seksualnost i seksualna prava osoba sa smetnjama u razvoju



Osobe sa intelektualnom ometenošču, autizmom, Angelman sindromom i generalno osobe sa smetnjama mogu da imaju poteškoće u oblasti seksualnosti.

Često su žrtve seksualnog zlostavljanja i neželjenih trudnoća. 
Zbog toga je veoma važno da svaka osoba sa smetnjom razume određene faktore kako bi mogla da da pristanak za stupanje u seksualne odnose. 

Kako znamo da je osoba spremna na obostranu seksualnu razmenu sa drugom osobom? 

Šta je to što osobe sa smetnjama treba da razumeju pre stupanja u seksualne odnose? 

Šta je to što je potrebno da ih naučimo, a tiče se seksualnoti?


  • Seksualni kontakt se uvek može odbiti
  • Svako ima pravo na svoj lični izbor sa kim će stupiti u seksualni odnos
  • Seksualni odnos treba da bude praćen ljubavlju i poštovanjem
  • Seksualna aktivnost se upražnjava uz zaštitu
  • Informacije o polno prenosivim bolestima 
  • Pojasniti simptome koji pokazuju da je reč o polno prenosivoj bolesti
  • Mesta gde mogu da se nabave kontraceptivna sredstva
  • Objasniti kako i zašto se koristi kontracepcija
  • Nakon seksualnog odnosa je moguća pojava trudnoće
  • Seksualna aktivnost se obavlja na privatnom mestu

Važno je poznavati i razumeti koncepte koji su navedeni kako bi osobe sa smetnjama izbegle moguće napade ili seksualno zlostavljanje. Pored navedenih koncepata važno je naučiti osobu da odredi koje su socijalne granice i između ostalog naučiti koja su pravila intimnog seksualnog ponašanja.

Na koji način možemo objasniti pravila koja se tiču seksualnosti?

  • prepričavanje
  • karikature
  • društveni krugovi
  • socijalne priče

Nerazumevanje koncepata koji se vezuju za seksualnost može dovesti do toga da osobe počnu da ispoljavaju neadekvatna seksualna ponašanja. 

Koji su uzroci neadekvatnog seksualnog ponašanja?

  • nerazumevanje okoline i pravila
  • otežano izražavanje
  • organski faktori
  • prateća psihološka i psihijatrijska stanja

Strategije za izbegavanje neadekvatnog seksualnog ponašanja?

  • uspostavljanje sistema komunikacije (odnosno dati mogućnost da se osobe sa smetnjama izraze)
  • ispitivanje emocija
  • predlaganje alternativnih oblika ponašanja 
Tokom adolescencije postoji veliki broj pitanja koja se javljaju a tiču se seksualnosti. Zato je važno da osobe sa smetnjama uključimo u program seksualnosti i da promovišemo seksualno obrazovanje.

Programi koji su dostupni a tiču se seksualnosti su sledeći:

  • Kemptonovi programi za odrasle i adolescente
  • Social and Life Skills programi
  • Organizacija planiranje porodice Kvinslend itd.

Koje informacije treba da obuhvata seksualno obrazovanje?

  • prijateljstvo, ljubav
  • mensturacija
  • telesne promene u pubertetu 
  • polni organi
  • seksualno zdravlje
  • uticaj alkohola i opijata
  • seksualni odnosi 
  • seksualni identitet
  • seksualna orijentacija
  • telesne reakcije
  • menstruacija
  • trudnoća
  • kontracepcija
  • polno prenosive bolesti
  • emocije koje prate seksualne odnose

Rana intenzivna bihejvioralna intervencija (EIBI)


Rana intenzivna bihejvioralna intervencija (EIBI) je tip intervencije koji se najčešće koristi kod dece iz spektra autizma. Fokus ove intervencije je na tome da je važno što ranije početi i to još pre pete godine. 

EIBI se zasniva na bihejvioralnoj analizi sa ciljem da se identifikuju određene komponente koje nedostaju, a značajne su za nastanak adaptivnih oblika ponašanja. 
Najčešće se koristi kod ponašanja kao što su tantrumi, agresija, samopovređivanje. Intervencije mogu da vrše roditelji ili nastavnici uz superviziju stručnjaka. 
Cilj ove intervencije je da analizira određeno ponašanje i da na osnovu analize postavi određene smernice koje će doprineti da dete razvije adekvatne oblike ponašanja.
Cilj je da dete usvoji određene veštine u početku uz pomoć roditelja, a kako bude napredovalo postepeno se otklanja pomoć i detetu se usložnjavaju određeni zadaci koji se tiču usvajanja adekvatnih oblika ponašanja.
U ovoj intervenciji se naglasak stavlja na generalizaciju određenih veština. Odnosno praksa je da se u okviru ove intervencije usvajaju funkcionalni oblici ponašanja, odnosno oblici ponašanja koji će omogućiti detetu da funkcioniše u svakodnevnim aktivnostima. 



Komponente EIBI

1) Probna obuka
2) Rad odrasli -dete
3)20-40 sati nedeljno rada u okviru škole ili kod kuće u trajanju od 1-4 godine
4) nadzor i dizajn od strane stučnjaka

EIBI izvodi sertifikovani bihejvioralni radnik koji analizira specifično ponašanje, definiše vreme i trajanje usvajanja određene veštine i beleži određena ponašanja kako bi mogao da prati razvoj komunikacije, učenja , samopomoći i socijalnih kompetencija deteta. 
Kompleksniji zadaci koji će dovesti do određenog oblika ponašanja su pravilno raspoređeni sa ciljem da dete pređe svaku komponentu pojedinačno, detaljno i na što jednostavnji način.



Kako izgleda tretman?

1)Uspostavljanje odnosa sa detetom (2 nedelje)
2)Osnovne veštine  (2-6 meseca)
3)Rane komunikacione veštine(6 meseci)
4) Socijalizacija (12 meseci)
5) Socijalizacija i upis u školu (12 meseci)

KORISNI LINKOVI 
RDI
Adaptivni oblici ponašanja i nagrađivanje
Flooding terapija
Rana intervencija  
Evidence-Based Early Intervention 
Early Intervention for Infants and Toddlers