Da li moje dete ima poremecaj ishrane? Kako prepoznati?

 

Poremecaje ishrane mozemo podeliti u tri dela:

  • Anorexia nervosa
  • Bulimia nervosa
  • Nespecificni poremecaj ishrane
Anorexia nervosa
 
    ❕Predstavlja svestan gubitak tezine koji se odrzava i izaziva npr. izgebavanjem hrane, prekomernim vezbanjem, povracanjem. Adolescenti cesto dozivljavaju da je njihovo telo vece nego sto ga zamisljaju, a svoje samopostovanje grade na osnovu telesne tezine i oblika tela. Adolescenti koji imaju anoreksiju cesto smatraju da imaju prekomernu telesnu tezinu i ako to nije realna slika. Osobe koje imaju anoreksiju cesto nemaju uvid u to kako se ponasaju. Cesto osecaju grizu savesti nakon svakog pojedenog jela. Najcesce devojcice gube menstruaciju, a cak 15 % ima manju telesnu tezinu od normalne.


Bulimia nervosa

    ❕Ponovljeni napadi prejedanja i prekomerna zaokupljenost telesnom tezinom, sto dovodi do toga da mladi preduzimaju sve mere kako bi suzbili efekte hranjenja (povracanjem, uzimanjem laksativa). Osobe koje se bore sa bulimijom uzasavaju se debljine, a strah utice na njihov odnos sa hranom. Osobe sa bulimijom se ponekad toliko prejedaju da preduzimaju drasticne mere kako bi se ,,ocistile". Ovaj proces se cesto vezuju za oslobadjanje od teskih emocija. Takodje, ono sto je veoma cesto je to da svoj problem cesto drze u tajnosti. Dva osnovna znaka bulimije su prejadanje i samociscenje. Prejedanje se najcesce odvija u tajnosti, a proces prejedanja sa planira unapred. Najcesce nakon prejedanja osecaju grizu savesti, uznemirenost ili buntovnost. Osobe sa bulimijom cesto mogu da razgovaraju o tezini i obliku tela, a cesto smatraju da su deblje od drugih i ako to nisu. Ukoliko ste roditelj i citate ovo vazno je da znate da su deca ponekad izbirljiva i da to nije nuzni znak poremecaja ishrane. Najvaznija stvar koju mozete je da podstaknete dete da govori o svojoj ishrani i da budete podrska za njega. 

Nespecificni poremecaj ishrane 

    ❕Termin za poremecaje ishrane kod poremecaja ishrane koji ne zadovoljavaju kriterijume da bi se poremecaj nazvao bulimija ili anoreksija (Primer - uzdrzavanje od hrane kako bi smo u zamenu mogli da konzumiramo alkohol itd.)
    Primer moze biti: Devojcica koja ispunjava veliki broj kriterijuma za anoreksiju ali je prisutna menstruacija. 


💬 Zasto bas moje dete?

    Ne postoji jednostavan razlog zašto neko dobije anoreksiju, to može biti kombinacija genetike, urođenih osobina i događaja koji se događaju u životu i u nečijem okruženju. Neki ljudi snažnije reaguju na mršavljenje / dijetu. Mnogo je faktora koji igraju ulogu u odnosu na to kakav pogled imamo na sebe. Mnogi ljudi žele izgledati poput modela koje vide na TV-u, u filmovima ili u časopisima. Slike su retuširane, ali mladi ljudi ne razmišljaju o tome i smatraju da moraju izgledati savrseno. Ostale stvari koje su povezane s anoreksijom su nisko samopoštovanje, emocionalni problemi, genetika, stres, depresija itd.


👉 Savet

  • Stanje gladi utice na to da deca ne mogu da razmisljaju racionalno i iz tog razloga se savetuje da se daju jasne i konkretne poruke detetu.
  • Ne zaboravite da su sposobnoti vaseg deteta u ovakvim situacijama izmenjene.

Rani znaci poremecaja ishrane
  • preterana glad
  • izbegavanje porodicnih obroka
  • fokusiranost na broj kalorija
  • rigidno i ritualno uzimanje hrane
  • poricanje gladi

Koji su vazni znakovi
  • Dete je razdrazljivo i pod stresom
  • Oseca sitost samo nakon jela
  • Jede male porcije hrane i preskace obroke cak i ako nisu dugo jeli
  • izbegava odredjenu hranu
  • na tanjiru im se stalno nalazi nisko kaloricna hrana
  • ne zele da jedu sa drugima
  • Govore da su debeli i ako su mrsavi
  • Stalno proveravanje tezine i posmatranje u ogledalu
  • Cesto napustanje stola i odlazak do toaleta za vreme obroka ili odmah nakon obroka
  • Tajnovitost i laganje oko hrane
  • Nose previse stvari  kako bi
    prikrili debljinu
  • Piju puno vode ili niskokaloricnih pica koji  smanjuju zedj
  • Konstantno vezbanje

Kako pomoci?

Ako osetite da vase dete ima problem sa ishranom jako je vazno da razgovarate sa nekim o tome. U prednosti ste ako uspete vase dete da nagovorite da razgovara sa vama. Potrebno je kontaktirati lekara opste prakse, a ukoliko doktor proceni da je vasem detetu potrebna pomoc moze vas uputiti u decju bolnicu ili na konsultacije kod decjeg psihijatra.





0 Comments:

Постави коментар