Why do some children with developmental disabilities have difficulty choosing between two specific objects?

  •  Some children with disabilities may have difficulty choosing between two concrete objects but can successfully make a choice when the objects are visualized on a board. This could be due to various factors, such as cognitive or perceptual challenges. Visual representations on a board may provide more structure, reduce sensory overload, or offer a clearer comparison by simplifying the decision-making process. The visual layout can help them process the information more effectively, allowing them to focus on the options and make a choice with less cognitive strain.

  • In addition, children with disabilities may benefit from visualizations on a board because these representations can provide consistency and reduce the complexity of interacting with physical objects. Visual supports may be easier to process because they are static, which can minimize distractions that might arise from handling or seeing physical objects in real-time. The use of visual aids also allows for better anticipation of choices, as children can take their time to observe and understand the images, leading to a more deliberate and thoughtful decision-making process. This approach can promote confidence and independence in their ability to choose.

I made a communication board to help the child express their preferences and choose which color they want to use in art activities. 

You can find it in the section: Shop




What are adapted books?

     Children with learning disabilities often struggle to comprehend written text if it is not well visualized because they may have difficulties processing information in traditional ways. Many children with learning challenges rely on visual aids to understand concepts more easily. For them, abstract ideas or complex information can be difficult to grasp when presented purely in text form.

    Visuals such as images, diagrams, or videos provide context, making the material more concrete and accessible. These aids engage multiple senses and help bridge the gap between what they read and what they understand. Additionally, visual tools can help with memory retention and assist in breaking down information into smaller, more digestible parts, which is crucial for children who may struggle with attention, focus, or cognitive processing.

    Book "Little Red Riding Hood and the Wolf" is designed with children who have learning disabilities. Many children find it difficult to comprehend written stories if they aren't paired with engaging visuals. That's why we've transformed this classic tale into a visually enriched experience. 


 Look at our shop on home page and it will take you to the page where you can order book. 

👉 Shop




                                                                       

    




Private Parts| Social Story| School | Kindergarten|AAC| Skills| Personal Safety|

 Safety in Preschools and Schools is Our Priority

    In today's world, unfortunately, children are increasingly becoming victims of violence, especially those with disabilities. Our educational board is designed to help children, starting as young as two years old, understand how to protect themselves and their bodies from various people and situations they may encounter at school or in preschool.

    This board provides a clear visual aid, helping children grasp the concepts of personal safety, including protection from sexual abuse and other forms of violence. It empowers them to recognize their personal boundaries and understand how to interact with others in a safe and respectful way.

    By introducing this at an early age, we aim to equip children with the knowledge and confidence they need to protect themselves in any environment. Help us create safer spaces for children to learn, grow, and thrive. Look at our shop on home page and it will take you to the page where you can order the board.




Visual communication|AAC|Autism|Communication board|Playground|Speech|Life skill

 Every child deserves the chance to be actively involved in daily life activities, regardless of the challenges they face. However, many kindergartens and playgrounds in Norway still do not provide the necessary support for children with disabilities, preventing them from fully participating. A major reason for this is the lack of adapted communication methods and understanding of these children's needs.

As an expert in working with children with disabilities, I have created the "Playground" Communication Board, specifically designed to ensure that every child feels included. This board utilizes augmentative and alternative communication (AAC), giving children who are unable to verbally express their desires and needs a clear way to communicate. The board can be used individually or in groups and is available in various formats, making it perfect for any kindergarten or playground.

Why is it important to use the "Playground" Communication Board?

  • Accessibility for Every Child: The board is designed to be used by all children, including those who cannot communicate verbally.
  • Promotes Inclusion: It ensures that children with disabilities can actively participate in playground activities, fostering a sense of belonging.
  • Customizable and Practical: The board can be printed in different formats and adapted to meet the specific needs of any environment.
  • Based on Real Experience: Developed from years of working with children with disabilities, this board is tailored to address their specific challenges.

Help create an inclusive environment where every child can thrive—start using the "Playground" Communication Board today!


Link to board / Playground



Kako prilagoditi prostor osobi koja ima oštećenje sluha

 Neke od važnih stavki koje treba da pratite prilikom rada sa decom koja imaju oštećenje sluha:


  • Odrediti koji je stepen oštećenja sluha
  • Izvor zvuka treba da bude u blizini deteta
  • Proveriti da li adekvatno funkcioniše slušni aparat
  • Važno je da okruženje ne bude previše bučno (negativni uticaj na slušni aparat)
  • Važno je imati dobru zvučnu izolaciju
  • Važno je imati dobro osvetljenje (zbog važnosti čitanja sa usana)
  • Odabrati poziciju za stajanje tokom komunikacije sa detetom ( zbog nedostatka svetlosti ili previše svetlosti dete gubi mogućnost čitanja sa usana)
  • Ukloniti nepotrebne izvore buke ( izbaciti aparate koji proizvode nepotrebnu buku)
  • Nositi neutralnu garderobu 
  • Koristiti vizuelnu podršku koja će podržavati ono što govorimo
  • Biti u blizini deteta kada sa njim razgovaramo
  • Kada su u pitanju zajedničke aktivnosti sa decom ( crtanje, čitanje priče itd.) važno je napraviti manju grupu i napraviti odgovarajuće fizičko rastojanje među decom

Ovu su samo neke osnovne stavke koje treba pratiti prilikom rada sa decom koja imaju oštećenje sluha.
Nadam se da vam se dopao ovaj post.
 
Zapratite me na mom instagram profilu : Pomoc defektologa

Takođe pogledajte moj materijal na : DoroteaLekeland

Kako napraviti senzorni šator za decu sa autizmom? Sensory tent autism.

Deca sa autizmom u toku dana žele da imaju u svojoj kući ili vrtiću sigurnu bazu, odnosno mesto gde će moći da se izoluju od spoljašnjih stimulusa. 

Senzorni šatori se mogu naručiti na Amazonu :
 https://www.amazon.com/sensory-tent/s?k=sensory+tent.

Postoje različiti načini da se naprave šatori. Jedan od predloga može biti papirni šator. Odnosno da pronađete ogromnu papirnu kutiju i da od nje napravite šator sa otvorom za vrata ili jednostavno da iskoristite stolice ili sto kako biste napravili šator. 

Pinterest je odlično mesto gde možete da pronađete ideje kako da napravite šator.

 Unutar šatora postavite omiljeno ćebe vašeg deteta, mekane jastuke i sve ono na čemu vaše dete može da leži i uživa. Takođe se preporučuje da unutar šatora imate antistres teško ćebe. Dozvoljeno je da ispunite šator sa omiljenim igračkama vašeg deteta. Savet je da ne preterujete sa igračkama zbog senzornog opterećenja.


Predlog:

lava lampe, slušalice za izolaciju zvuka, naočare da blokiraju svetla i naravno fidget igračke mogu se naći u vašem šatoru.



Devojcice sa autizmom

     


    Mnoge devojcice sa autizmom u toku svog odrastanja ne budu dijagnostikovane zbog toga sto znakovi koji ukazuju na autizam nisu tako lako vidljivi kao kod decaka. One imaju neverovatno dobro izgradjen sistem da kamufliraju sve one znakove koji prate autizam. 

    Devojcice sa autizmom imaju sposobnost da se brzo prilagode sredini na nacin sto kopiraju, imitiraju i prihvataju razlicite oblike ponasnja drugih. One analiziraju svoje vrsnjake i na osnovu analize cine odredjene korake kada je u pitanju socijalizacija i generalno funkcionisanje u drustvu. Analiziraju glasove, facijalnu ekspresiju i pokrete pa tako cesto mozemo da primetimo da u komunikaciji sa nama koriste nasu boju glasa ili nase pokrete.

    Ono sto je karakteristicno za devojcice sa autizmom je da su one uglavnom vise motivisane da budu prihvacene od strane okoline i da se uklope u ocekivanja drustevene sredine nego decaci sa autizmom. U svakoj novoj situaciji koriste imitaciju. Imitiraju glasove, pokrete ili ponasanja kako bi odgovorile adekvatno na zahteve. Kada je u pitanju igra, igra moze na ranom uzrastu da izgleda pomalo ,,hladno". Devojcice se cesto igraju veoma organizovano i istim redosledom.  Deluje kao da u igri nedostaje fantazija. 

    Takodje kada je u pitanju igra potrebna im je dodatna podrska da nauce na koji nacin mogu da koriste igracke. Vole da se pridrzavaju pravila i strukture. Imaju tendenciju da prate samo ona pravila koja su nametnuta od strane njima vazne osobe i zbog toga tesko pokazuju fleksibilnost u razlicitim situacijama. Uglavnom se krecu po odredjenoj shemi.

    Vazno je znati da su sva deca sa autizmom drugacija , naravno osim sto svi imaju razlicite karakteristike licnosti imaju i ralicite intelektualne sposobnosti. Ovaj prikaz bi mogao da se odnosi na nekoga ko ima ocuvan kognitivni razvoj i mogao bi da se sretne na uzrast od 3 -5 godine.



Kako izmeriti deci lakše temperaturu?

     U radu sa decom sa smetnjama i generalno u radu sa decom primećujem da merenje temperature može da bude skoro i nemoguće. Naravno sve je moguće uz adekvatni pristup, ali u ovom postu sam htela da se okrenem ka tehnologiji. 

    Predstavljam vam cuclu koja meri temperaturu kod dece. Cucla u sebi ima ugrađen termometar i dizajnirana je kao najobičnija cucla. Materijal ove cucle je plastika i silikon. Cucla je namenjena za uzrast od 0-36 meseci, a merenje temperature moze biti gotovo za 90 sekundi. Na tržištu postoje različite cucle, a na vama je da izaberete koja cucla vam se najvise dopada. U daljem postu ostavicu vam slike.



    Nadam se da vam se dopao moj post! Ne zaboravite da me zapratite na mom instagram profilu:

https://www.instagram.com/pomocdefektologa/?hl=sr



Shop

 Visual communication| AAC| Autism| Communication board| Playground| Speech| Life skill

👉click here for site to purchase








👉click here for site to purchase



Little Red Riding Hood| Adapted book| Special education| AAC| Fairy tale| Reading






👉click here for site to purchase


 Color|Choose a color|Painting|Communication board|AAC|Make a choice|Visual











Aktivnost za upoznavanje sebe i drugih




Cilj aktivnosti
: Upoznavanje sebe i drugih

Materijal: Fotografije dece sa različim izrazima lica u različitim aktivnostima

Aktivnost odgovara svim uzrastima. Moze se odvijati jedan na jedan ili u maloj grupi maksimalno troje dece.

Kako: Fotografije se podele deci. Deca treba da okrenu fotografije tako da se ne vide lica. Igra se odvija u krugu. Jedno po jedno dete treba da okrene fotografiju i da kaze sta se nalazi na fotografiji.


Pitanja: Ko je to na fotografiji? Gde je oko, nos, a gde su usta? Da li je bata srecan ili tuzan? Da li si ti srecan ili tuzan? Kada si srecan ? Kada si tuzan? Zasto bata gura seku sa stolice? itd.


Nadam se da vam se dopada ova ideja! Saljite mi u inbox na instagram profilu da li ste probali i kako vam se dopalo. 💖💖


Zapratite moj instagram profil : Pomoc defektologa


 Budite slobodni da postavite pitanja 💕


Igra pogodi kome masem?

Cilj ove igre je da deca nauce: ime, o telu, bojama, velicini i da prate pogledom. Igra odgovara svim uzrastima i odgovara velikim i malim grupama.



Kako se igra ?

Vaspitac ili defektolog sedi u krugu sa decom tako da deca mogu da ga vide. Defektolog mase jednom detetu, a ostala deca treba da pogode kojem detetu mase. Uz mahanje defektolog daje upustva:

Masem detetu koje ima plave oci, masem detetu koje ima plavi dzemper, masem detetu koje ima roze papuce itd. Jos jedan nacin je
dati detetu zadatak da mahne detetu koje ima recimo zeleni dzemper.


Igra je jednostavna a korisna za razvijanje svesti o sebi i drugima.



Aktivnosti za razumevanje govora

Džak za vežbu slušanja



    Od materijala vam je potreban džak ili kesa u koju će te upakovati predmete koji proizvode različite zvukove. 
     
     Primer: ključevi, makaze, papir, viljuška, zvonce itd.

    Materijal spakovati u džak i izneti pred dete. Defektolog može zavući ruku u džak i protresti predmet, a dete može da pogodi koji je zvuk u džaku . Drugi primer može biti da dete samo zavuče ruku u džak i pogodi bez gledanja šta se nalazi u džaku. Takođe dete može da dobije zadatak da samo pripremi kesu kod kuće za poznatim materijalima od kuće i da defektolog pogađa šta se nalazi u džaku.


Finger Dolls





    Od materijala će vam biti potrebne ,,lutkice za prstiće" životinje. Po istom principu kao gore navedeno spakovaćete lutkice u džak.

    Primer: Lav, žirafa, majmun, slon, nosorog.

    Dete treba da izvuče iz džaka igračku. Kada dete izvuče igačku iz džaka defektolo će opisati:
  • boju
  • šta životinja jede
  • gde živi
  • veličinu životinje itd.
Životinje možete da kategorizujete na domaće, životinje sa farme, divlje itd.

Kancelarijski materijal koji treba da ima svaki defektolog

Kancelarijski materijal koji treba da ima svaki defektolog



  •  Prva stvar koja je meni neophodna i koja mi olakšava pravljenje materijala je aparat za plastifikaciju. Važno je odabrati dobar aparat,  kako bi ste imali mogućnost da sličice sa kojima radite koristite u različitim vremenskim uslovima.

  • Čičak trake - Spajaju se jednostavno, a malom silom vučenja se otvaraju. Neophodno je imati čičak traku sa dve strane hrapavu i meku stranu. Materijal koji je napravljen pomoću čičak trake deca jednostavno obožavaju.



  • Lepak za drvo, lepak za papir.
  • Kesice male i velike za pakovanje kartica,sličica i drugog





  • Makaze, samolepljive trake
  • Skalpel za preciznije seckanje materijala
  • Fascikle za dokumente i kesice za dokumente



  • Fles memorija i notesi gde mozete da skladistite materijal
  • Bojice i flomasteri






I AM NOT BAD I HAVE ADHD (Faktori rizika i uspeha u radu sa decom sa ADHD)

    




Za adekvatan napredak dece sa ADHD u vrtićima, a kasnije u školi potrebno je pored pomoći defektologa imati i dobru saradnju sa vaspitačima, a kasnije i nastavnicima. Dobra saradnja i komunikacija obezbediće napredak deci sa ADHD u redovnom školskom sistemu. S obzirom  na to jako je važno napomenuti koji su to faktori uspeha, a koji su to faktori rizika koji utiču na dalji razvoj deteta sa ADHD. 



Faktori rizika :
  • vaspitači, nastavnici, roditelji nisu dovoljno informisani ili imaju malo znanja o tome šta je ADHD
  • nedostatak kompetansi kada je u pitanju ADHD
  • loša saradnja među zaposlenima, nezainteresovanost zaposlenih, neusklađenost 
  • generalno loši odnosi među zaposlenima (nemogućnost dogovora i pronalaženje zajedničkog rešenja)
  • Previsoki ciljevi u radu
  • Nedovoljna saradnja sa roditeljima
  • Neslaganje između roditelja i zaposlenih kada je u pitanju stepen problema
  • Nedovoljno znanje među zaposlenima i generalno nedostatak fleksibilnosti (osobine ličnosti)
  • Nestabilna grupa zaposlenih (grupa zaposlenih koja je konstantno u konfliktu, sukobu interesa, stresu)
  • Nedostatak osoblja , asistenata itd.
  • Nedovoljno planiranje unapred, organizovanost i upravljanje danom je generalno loše
  • Pretpostavke i viđenje o deci bez pedagoške osnove npr. sigurno znam da ovo dete neće napredovati, nisam probao to što defektolog traži ali sigurno neće raditi, sva deca sa ADHD treba da sede za stolom jer se tako najbolje uči itd.
  • Odbijanje saradnje sa defektologom i generalno osoblje koje ne prati saveta istog ( mi valjda znamo najbolje)
Faktori uspeha:

  • Dobra informisanost i znanje o ADHD (roditelji, zaposleni)
  • Pozitivan stav prema deci sa smetnjama
  • Dobro promatranje i praćenje dece u okviru opšte pedagogije unutar vrtića
  • Praćenje i evaluacija ciljeva koji su sastavljeni zajednički u saradnji vaspitača i defektologa
  • Bliska i otvorena saradnja sa roditeljima
  • Slaganje između vrtića, defektologa i roditelja
  • Dobro obučeni učitelji i vaspitači
  • Stabilna i usklađena grupa
  • Saradljivi i fleksibilni asistenti
  • Organizovanost i struktuiranost
  • Praćenje ciljeva i saradnja sa defektologom
  • Dobra obuka od strane defektologa


Braca i sestre osoba sa autizmom


Ukoliko se unutar porodice nalazi dete sa autizmom to utice na funkcionisanje cele porodice. Poseban uticaj se primecuje kod brace i sestara dece sa autizmom. Zivoti brace i sestara su izuzetno teski, ali pored toga je vazno da se navedu i pozitivni aspekti kada ste brat ili sestra decaka ili devojcice koji imaju autizam. Pokazalo se da ako imate brata ili sestru sa autizmom imate i vise razumevanja za druge ljude kao i vecu zelju da ucite i napredujete unutar pomagackih profesija.

Najcesce informacije koje nam daju brace i sestre su da se osecaju manje voljenima, da su besni, frustrirani i da im nedostaje paznja roditelja. Navode takodje da su cesto usamljeni i da ne mogu da iskazu u potpunosti svoje misli i osecanja.  

Izmedju ostalog, osecaj zanemarenosti se javlja jer je primarna paznja okrenuta ka detetu sa autizmom. Tako devojcica navodi: ,,Cesto sa svojom majkom u kuhinji volim da razgovaram o tome kako sam provela dan. Onog trenutka kada se moj brat pojavi pored vrata, ona kao da vise ne slusa. Neprestano je svesna kako se moj brat oseca, dok moja osecanja retko primecuje."

Edukacija brace i sestara o autizmu je izuzetno vazna. Zbog neznanja o autizmu, njihov zivot je konstantno okrenut ka zivotu devojcice/decaka sa autizmom. Konstantno sebi postavljaju pitanja i pokusavaju da organizuju buducnost deteta sa autizmom. Najcesca pitanja koja sebi postavljaju su:

  • Da li ce se sam dalje snaci?
  • Kako ce pronaci posao? Da li ce se udati/ozeniti? itd.
Ponekad kod sebe primecuju neke osobine koje ima brat ili sestra sa autizmom i na osnovu toga pocinju da sumnjaju da i oni imaju autizam, a sve te brige je tesko podeliti sa roditeljima zbog toga sto smatraju da su roditelji previse uzrujani. Ograniceno znanje moze da dovede i do stida kada su  unutar neke grupe zbog nemogucnosti da odgovore na pitanja koja se ticu autizma. Takodje jedan od cestih problema moze biti dogovor izmedju dece i roditelja ko ce preuzeti odgovornost i u kojoj situaciji.

Ono sto je tipicno za bracu i sestre osoba sa autizmom je da ponekad ne mogu da postave granice koliko daleko ide njihova pomoc pa cesto zanemaruju svoje svakodnevne aktivnosti, skolu i prijatelje. Zbog nedostatka paznje i konstantnog pritiska cesto izbegavaju da pokazu osecanja, preuzimaju previse odgovornosti, pristaju da pomognu i u situacijama kada ne zele.

Ovu su samo neki od problema sa kojima se susrecu, a lepeza problema je mnogo sira. Ono sto mogu da ponudim su smernice roditeljima kako da se ophode u ovakvim i slicnim situacijama.

  • Obratite paznju na cesto pominjanje bola u stomaku, pored zdravstvenih problema ovo moze cesto biti fizcki znak koji se vezuje za nezadovoljstvo
  • Raspitati se da li neko u okruzenju vaseg deteta koje nema autizam treba da zna nesto vise o tome (pomozite prilikom objasnjavanja), budite aktivno ukljuceni u socijalni zivot vaseg deteta
  • Pokusajte da pronadjete prazninu u svakodnevnici i iskoristite je samo za vase dete bez autizma
  • Postujte granice koje vam detete postavlja kada je u pitanju pomoc
  • Pomozite mu da postavi granice
  • Postujte slobodno vreme vaseg deteta
  • Radite na izgradnji boljih odnosa izmedju vase dece


Da li moje dete ima poremecaj ishrane? Kako prepoznati?

 

Poremecaje ishrane mozemo podeliti u tri dela:

  • Anorexia nervosa
  • Bulimia nervosa
  • Nespecificni poremecaj ishrane
Anorexia nervosa
 
    ❕Predstavlja svestan gubitak tezine koji se odrzava i izaziva npr. izgebavanjem hrane, prekomernim vezbanjem, povracanjem. Adolescenti cesto dozivljavaju da je njihovo telo vece nego sto ga zamisljaju, a svoje samopostovanje grade na osnovu telesne tezine i oblika tela. Adolescenti koji imaju anoreksiju cesto smatraju da imaju prekomernu telesnu tezinu i ako to nije realna slika. Osobe koje imaju anoreksiju cesto nemaju uvid u to kako se ponasaju. Cesto osecaju grizu savesti nakon svakog pojedenog jela. Najcesce devojcice gube menstruaciju, a cak 15 % ima manju telesnu tezinu od normalne.


Bulimia nervosa

    ❕Ponovljeni napadi prejedanja i prekomerna zaokupljenost telesnom tezinom, sto dovodi do toga da mladi preduzimaju sve mere kako bi suzbili efekte hranjenja (povracanjem, uzimanjem laksativa). Osobe koje se bore sa bulimijom uzasavaju se debljine, a strah utice na njihov odnos sa hranom. Osobe sa bulimijom se ponekad toliko prejedaju da preduzimaju drasticne mere kako bi se ,,ocistile". Ovaj proces se cesto vezuju za oslobadjanje od teskih emocija. Takodje, ono sto je veoma cesto je to da svoj problem cesto drze u tajnosti. Dva osnovna znaka bulimije su prejadanje i samociscenje. Prejedanje se najcesce odvija u tajnosti, a proces prejedanja sa planira unapred. Najcesce nakon prejedanja osecaju grizu savesti, uznemirenost ili buntovnost. Osobe sa bulimijom cesto mogu da razgovaraju o tezini i obliku tela, a cesto smatraju da su deblje od drugih i ako to nisu. Ukoliko ste roditelj i citate ovo vazno je da znate da su deca ponekad izbirljiva i da to nije nuzni znak poremecaja ishrane. Najvaznija stvar koju mozete je da podstaknete dete da govori o svojoj ishrani i da budete podrska za njega. 

Nespecificni poremecaj ishrane 

    ❕Termin za poremecaje ishrane kod poremecaja ishrane koji ne zadovoljavaju kriterijume da bi se poremecaj nazvao bulimija ili anoreksija (Primer - uzdrzavanje od hrane kako bi smo u zamenu mogli da konzumiramo alkohol itd.)
    Primer moze biti: Devojcica koja ispunjava veliki broj kriterijuma za anoreksiju ali je prisutna menstruacija. 


💬 Zasto bas moje dete?

    Ne postoji jednostavan razlog zašto neko dobije anoreksiju, to može biti kombinacija genetike, urođenih osobina i događaja koji se događaju u životu i u nečijem okruženju. Neki ljudi snažnije reaguju na mršavljenje / dijetu. Mnogo je faktora koji igraju ulogu u odnosu na to kakav pogled imamo na sebe. Mnogi ljudi žele izgledati poput modela koje vide na TV-u, u filmovima ili u časopisima. Slike su retuširane, ali mladi ljudi ne razmišljaju o tome i smatraju da moraju izgledati savrseno. Ostale stvari koje su povezane s anoreksijom su nisko samopoštovanje, emocionalni problemi, genetika, stres, depresija itd.


👉 Savet

  • Stanje gladi utice na to da deca ne mogu da razmisljaju racionalno i iz tog razloga se savetuje da se daju jasne i konkretne poruke detetu.
  • Ne zaboravite da su sposobnoti vaseg deteta u ovakvim situacijama izmenjene.

Rani znaci poremecaja ishrane
  • preterana glad
  • izbegavanje porodicnih obroka
  • fokusiranost na broj kalorija
  • rigidno i ritualno uzimanje hrane
  • poricanje gladi

Koji su vazni znakovi
  • Dete je razdrazljivo i pod stresom
  • Oseca sitost samo nakon jela
  • Jede male porcije hrane i preskace obroke cak i ako nisu dugo jeli
  • izbegava odredjenu hranu
  • na tanjiru im se stalno nalazi nisko kaloricna hrana
  • ne zele da jedu sa drugima
  • Govore da su debeli i ako su mrsavi
  • Stalno proveravanje tezine i posmatranje u ogledalu
  • Cesto napustanje stola i odlazak do toaleta za vreme obroka ili odmah nakon obroka
  • Tajnovitost i laganje oko hrane
  • Nose previse stvari  kako bi
    prikrili debljinu
  • Piju puno vode ili niskokaloricnih pica koji  smanjuju zedj
  • Konstantno vezbanje

Kako pomoci?

Ako osetite da vase dete ima problem sa ishranom jako je vazno da razgovarate sa nekim o tome. U prednosti ste ako uspete vase dete da nagovorite da razgovara sa vama. Potrebno je kontaktirati lekara opste prakse, a ukoliko doktor proceni da je vasem detetu potrebna pomoc moze vas uputiti u decju bolnicu ili na konsultacije kod decjeg psihijatra.





Kako se odbraniti od agresivnih korisnika?


S obzirom na to da moj trenutni posao obuhvata rad sa agresivnim korisnicima. Smatram da je vazno da podelim kako sa roditeljima tako i sa kolegama moje iskustvo. 

Rad sa agresivnim korsnicima je izuzetno zahtevan, specijalno kada radite nocne smene kao i ja. Pre nego sto pocnete da radite ovakav posao, mozda vam je prva misao ,,Kako ostati budan dvanaest sati?"

Posle nekog vremena zapravo shvatite da ovo nije toliko problematicno. Najvazniji zadatak na ovakvim radnim mestima je da zastite sebe, a da u isto vreme vodite racuna na koji nacin se stitite kako ne biste prekrsili prava korisnika.

Svedoci smo da su ljudi sa smetnjama cesto zrtve nasilja i da su im cesto ugrozena i osnovna prava.
U vezi sa tim  Norveska je uvela unutar zakona stavke koje stite ljude sa smetnjama u svim mogucim situacijama, tako da se svaki potez zaposlenog isprati. 

Za svaki potez koji ste napravili vi prakticno treba da imate pismeni dokaz koji se sastoji od argumenata. U smislu ukoliko se fizicki odbranite (za sta svakako dobijate obuku) morate da prilozite argumentovano sta ste uradili i na kakav nacin. 

Dakle, svaki fizicki kontakt ili potez u samoodbrani mora biti potkovan argumentima. Dakle vazno je da naglasim da u ovo ne spada nasilje. Naglasavam da je bilo kakvo NASILJE NAD KORISNICIMA ZABRANJENO I  SANKCIONISANO. 

Ovaj zakonski sistem je vazan, jer se na ovakav nacin znacajno smanjilo nasilje nad korsinicima specijalno u psihijatrijskim ustanovama.

 U ovom delu cu dati korisne savete:

💬 Ono sto je jako vazno je da pratite samog korisnika. Cesto pre nego sto dodje do agresije mogu da se pojave znakovi koji su dobar pokazatelj da ce doci do agresije (ovi znakovi su razliciti kod svakog korisnika, u vezi sa tim je vazno dobro poznavati korisnike).

💬Pratiti znakove (izraz lica, govor tela, pokrete) kako bi u pravo vreme mogli da se sklonitite i izbegnete napad.

💬Voditi racuna u kojoj se poziciji nalazite (ukoliko radite u domu kao ja) jako je vazno kretanje unutar prostora. Nikad ne treba da ulazite u male prostorije kao sto su kuhinja, da bezite u ugao ili slicno jer tu veca verovatnoca da cete biti napadnuti.

💬Mudro je uvek imati veliku razdaljinu od korisnika (agresivnih korisnika) i kretati se u velikim prostorijama kao sto je npr. dnevna soba.

💬Kretati se u krug. Ne kretati se po ostrim uglovima.

💬Nositi kapu i duks na odkopcavanja kod pacijenata koji su skloni cupanju kose ili hvatanju za kragnu kako bi lakse mogli da se oslobodite prilikom napada.

💬Ne uspostavljati kontakt pogledom.

💬Glas mora da bude miran po mogucnosti dubok i grub (to dolazi vremenom i iskustvom, ukoliko nemate prirodno ovakav glas).

💬Budite odlucni u vezi sa zahtevima (korisnici cesto mogu da vas testiraju u nadi da ce dobiti ono sto ocekuju i sa tim u vezi mogu biti i skloni agresiji, vazno je da tokom tog testiranja ostanete odlucni. 

💬Ne plasite se! Uvek mozete da se zakljucate u nekoj od prostorija dok ne dodje pomoc.

💬Dobro je imati telefon ili neki uredjaj pomocu kog se mozete javiti kolegi (zvucni i svetlosni signali)

💬Ukoliko korisnik pocne da vam odgovara povisenim tonom, pokusajte da ostanete stalozeni i da odgovarate mirnim tonom.

💬Poslednja opcija treba da bude lek za smirenje zbog nezeljenih efekata na telo (on se daje iskljucivo u situacijama kada primetite da pacijent ne reaguje na sve ono sto ste pokusali) 

💬Davati jasne i kratke naloge.

💬Govoriti jednostavno i ne zapocinjite raspravu.

💬 Napravati pauze izmedju zahteva koji dajete.

Vazno je naglasiti da je rec o korisnicima izmedju 35-60 godina. 


Priča majke dečaka sa Autizmom - moglo je biti i gore.

 PRIČA MAJKE DEČAKA SA AUTIZMOM



Današnji tekst će se zasnivati na kratkoj priči o majci dečaka sa autizmom koja je kako sama kaže  bila ,,u potrazi za ,,normalnim". Današnji tekst je drugačiji jer se zasniva na iskustvu . Odnosno zasniva se na subjektivnom. Nadam se da će vam se ovakav tekst dopasti. Pre nego što nastavite sa čitanjem želim da vas naravno pozovem da me dodate za prijatelja na mojoj facebook stranici :



Kao i da vas pozovem da zapratite moju instagram stranicu :




       U POTRAZI ZA ,,NORMALNIM"



Od kada sam dobila dete sa Autizmom počinje moja večna potraga za,,normalnim". Ponekad sam umorna i razočarana, ali obično ne odustajem tako lako. Moj dečak nikada neće biti ono što drugi smatraju i što nazivaju ,,normalnim".

Mom detetu je svakako potrebna pomoć u savladavanju zadataka iz svakodnevnog života i naravno da ću mu obezbediti svu moguću stručnu pomoć, ali pitanje je koliko će se moje dete razviti i koliki uticaj će na njega imati sve ono što rade stručnjaci koji su konstantno angažovani oko mog deteta. 

Svaki put kada se setim da imam dete sa Autizmom pomislim možda je moglo i gore. Valjda se tešim...pomislim...imam dečaka koji hoda, trči , smeje se i plače. To ne mogu svi, zar ne? Čini li me ovo lošom majkom ili je ovo samo uteha? On zapravo zna mnogo! Ali, pošto se sve to podrazumeva onda ljudi to i zaboravljaju. Ljudi malo razmišljaju o tome. Ja razmišljam! Često u teškim situacijama sebi kažem 
MOGLO JE BITI I GORE. 





Kod nas u kući napravimo zabavu svaki put kada moj dečak nauči nešto novo.  I svaki put kada nešto novo nauči ja pomislim i zahvalna sam jer to ne može svako, Ne očekujem veliko i zahvalna sam svakom sitnom koraku i pomaku. Vežbamo svakodnevno . 

VEŽBAMO I PONOVO VEŽBAMO. 

Nikada ne prestajemo i nekako opet težimo i vežbamo do ,,normalnog". Zanimljiva stvar u našoj porodici je da neke ,,normalne" stvari iz svakodnevnog života za nas postaju ,,nenormalne". Ono što je normalno za sve ostale ljude na ovoj planeti za nas nije.

 KADA BI SVE POCELO DA BUDE ,,NORMALNO" SA MOJIM DECAKOM I PORODICOM, POMISLILA BIH DA SE DESAVA NESTO NENORMALNO. 

Jednostavno, živim sa tim. Navikla sam. Verujem da se u drugačijem okruženju nikada ne bih snašla. 

SVI SMO MI RAZLIČITI I TO JE VAŽNO I DOBRO.

KOLIKO GOD BILO TEŠKO RAĐANJE DECE SA SMETNJAMA VAŽNO JE RAZMISLITI I ZAHVALITI SE NA SVEMU.

Veoma sam ponosna na svog dečaka, jer on stalno nešto uspeva , svakog dana!
:) :) :)



Osobe sa smetnjama treba da imaju informacije o Korona virusu!


Ljudima sa smetnjama u razvoju su potrebne, na isti način kao i drugima, dobre informacije o Korona virusu i merama za kontrolu zaraze koje mogu biti pokrenute. Mnogi ljudi mogu iskusiti strah od nepoznatog, a i sam virus i mere za kontrolu zaraze utiču na ljude. Informacije i način na koji razgovaramo o tome moraju se prilagoditi pojedincu, a službe treba da pripreme plan kako da razgovaraju i pruže informacije.

U današnjoj objavi možete da pronađete strategije koje će biti od pomoći kada su u pitanju osobe sa smetnjama. Zašto je važno da komuniciramo sa osobama sa smetnjama o virusu?

Kroz ono što govorimo i radimo, pomoći ćemo u sprečavanju anksioznosti. Istovremeno to je izuzetno važno za osobe sa smetnjama jer će na taj način iskusiti da su uključeni u preuzimanje odgovornosti i činjenje ispravnih stvari. Važno je da imaju i kontrolu i strukturu. Mnogi ljudi sa smetnjama u razvoju se trude da tumače informacije i imaju pregled svog okruženja. Često će doći do nesporazuma. Takvi nesporazumi u vezi sa informacijama mogu dovesti do toga da se dodatno uplaše ili da se važan savet ne razume pravilno.

Osobe sa smetnjama su različite i u skladu sa tim moramo prilagoditi komunikaciju . Neki važni osnovni princip
i mogu biti:

  • Upoznajte se sa ažuriranim činjenicama i zdravstvenim savetima za rešavanje situacije sa koronom.
  • Razgovarajte sa onima za koje radite o infekciji koronom.
  • Budite konkretni, jasni, smireni i suzdržani.
  • Gledajte vesti zajedno kako biste mogli biti osoba za podršku i partner u razgovoru o onome što se prenosi.
  • Pitajte ih aktivno, nagovorite ih da ispričaju i razrade šta misle i brinu, i ne najmanje važno kako oni sami nameravaju da doprinesu. Na ovaj način možete proveriti da li smo uspeli da pružimo dobro prilagođene informacije.
  • Dobra im je pomoć da iskuse da nas aktivno zanima šta oni misle o ovome, iako ne možemo da rešimo sve oko čega se brinu. Aktivno slušanje samo po sebi smanjuje anksioznost i stvara sigurnost.
  • Slobodno razgovarajte sa entuzijazmom o tome kako zajedničkim projektom možemo da sprečimo koronarnu bolest, nešto što radimo zajedno.
  • Pojasnite da je važno šta radi primalac usluge, odajte priznanje kada vidite da se on ili ona pridržava pravila. „Opet vidim kako pereš ruke. Vrlo dobro, sada ću i ja isto, i biti dobar kao i ti 

Kada smo dobri u davanju određenih saveta i pravila koja oni mogu slediti, to pruža iskustvo kontrole osobi sa smetnjama. Iskustvo kontrole je važno za suzbijanje anksioznosti i zabrinutosti.

Ponekad bi bilo dobro postaviti prilagođene lepljive beleške ili obaveštenja po stanovima ili zajedničkim prostorijama. Osobe sa smetnjama u razvoju moraju biti uključene u odlučivanje gde treba da budu spusćene i šta treba da bude na beleškama.

Osobama  sa smetnjama u razvoju treba da imaju prilagođeni tekst i simbole da bi razumele  situaciju. Mnogo je informacija, pa se one  moraju prilagoditi situaciji i osobi.

 


Benefiti okupacione terapije kod dece sa Autizmom




Kao što ste mogli da pročitate i u predhodnim objavama, deca sa Autizmom imaju poteškoće kada je u pitanju interakcija sa drugim osobama, poteškoće u komunikaciji, a takođe može biti narušena igra kao i veštine koje su neophodne za rad kod kuće i rad u školi.

Šta je to okupaciona terapija i šta radi okupacionu terapeut?

Okuapacioni terapeuti su terapeuti koji proučavaju rast i razvoj dece kroz svakodnevne aktivnosti. Okupacioni terapeuti promovišu veštine koje su neophodne za adekvatno funkcionisanje u svakodnevnom životu. Okupacioni terapeuti zajedno sa ostalim stručnjacima postavljaju ciljeve kroz koje osobe sa Autizmom uključuju u društveni život.

Zašto je okupaciona terapija korisna za decu sa Autizmom?

Pre nego što postavi specifične ciljeve okupacioni terapeut prvo radi procenu. Procena se zasniva na posmatranju dece u aktivnostima svakodnevnog života, odnosno okupacioni terapeut prati da li dete obavlja određene zadatke koji su važni za uzrast u kojem se nalazi.

Na koji nacin okupaciona terapija pomaze osobama sa Autizmom?


  • Pomoc prilikom prelaska na nove aktivnosti
  • Pomoc u odrzavanju paznje kao i povecanje raspona paznje
  • Motorne vestine
  • Igra
  • Odrzavanje ravnoteze
  • Manipulacija sitnim predmetima
  • Ucenje dece da odrzavaju licni prostor
  • Uticaj na agresiju i druge oblike ponsanja
U kojim sve aktivnostima okupaciona terapija moze da pomogne osobama sa Autizmom?

Opsti cilj okupacione terapije je da pomogne osobama sa Autizmom da poboljsaju svoj kvalitet zivota kod kuce i u skoli. Cilj okupacione terapije je da dete bude sto nezavisnije. 
Okupaciona terapija se cesto kombinuje sa brojnim strategijama i pomaze detetu da reaguje bolje na svakodnevno okruzenje. Neke od aktivnosti su:

  • pranje zuba
  • vezivanje pertli
  • cesljanje
  • odlazak u toalet
  • penjanje na stepenice
  • voznja bicikla
  • kordinacija
  • telesna svesnost itd.

Zasto je vazno da dete obavlja ove vestine?

  • dete zna da se fokusira na odredjene zadatke
  • dete zna da odlozi zadovoljstvo
  • dete zna da izrazi osecanja na adekvatniji nacin
  • dete ce se vise ukljucivati u igru sa vrsnjacima.

                       PDA stanje // Lici na Autizam, a nije Autizam